Proljeće, sunce i piroplazmoza

Dani postaju sve duži, sunce bliže i toplije, snijeg se topi brže, a šafrani se šarene pouzdanije. Spremamo se na zamamne šetnje proljetnim popodnevima kada ćemo kročiti laganim korakom i uživati u veselju našeg dlakavog prijatelja izazvanog mirisom iz svježeg krtičnjaka ili žuborom nabujalog potoka. No na žalost sunce ne mami samo ljepotu. S prvim toplim danima sa zimovanja vraćaju nam se i krpelji, vječiti, dosadni krvopije, na žalost, loše higijene i zdravlja. Naime, ti mali dosadnjakovići u pravilu sami po sebi ne bi predstavljali tako veliku opasnost. Tek kod osjetljivijih životinja, zdrav, nezaraženi krpelj izazove samo laganu groznicu i gubitak apetita. U prilikama kada je riječ o masovnom napadu, dakle kada na psu nalazimo više desetaka krpelja iz dana u dan mogu izazvati slabokrvnost. U obadva slučaja dovoljno je ukloniti krpelje i ozdravljenje je spontano.

Naš je stvarni strah od krpelja koji je zaražen. On ne pati od bolesti već ju prenosi. Krpelj postaje zaražen tako da se nasiše krvi, u našem slučaju psa bolesnog od piroplazmoze. Sa krvi unosi u svoje probavne organe i uzročnika bolesti: Babesia ili Piroplasma canis. Piroplazma se u stjenci crijeva krpelja spolno, a kasnije i nespolno umnaža i širi se od tuda po svim tkivima domaćina. Na taj način dospije i u spolne žlijezde, a od tuda i dalje, prenosi se u mlade potomke. Kada potomak zaraženog krpelja i sam zaražen, traži novi obrok, nađe ga najčešće na nekom drugom psu. Ovog nesretnika napadne, nožicama i rilcem ukopa mu se duboka u kožu, sve do prokrvljenog dijela. On nije nespreman borac: na svom se položaju učvrsti posebnom ljepljivom tvari koju luči i tako se osigura od prelaganog otpadanja (ta tvar izaziva spominjanu groznicu).Njegov sljedeći problem je grušanje krvi. Zgrušanu krv nije moguće sisati. Zato dovitljivi momak luči obilje sline koja sadrži
tvar protiv zgrušavanja i tu smo se približili kritičnom trenutku. Sa slinom krpelj u krv našeg napadnutog psa unese i piroplazme. Da bi do tog unosa došlo od trenutka prihvaćanja krpelja mora proći 24-48 sati. (Ako ga skinemo ranije pas neće oboljeti. Psa treba nakon šetnje pregledati i iščetkati gustom četkom ili češljem.) Unesene piroplazme u krvi napadaju eritrocite, crvena krvna tjelešca koja sadrže krvnu boju i sudjeluju u prijenosu kisika. Napadnute eritrocite piroplazme oštete i uzrokuju njihovo puknuće. Iz eritrocita izlije se
krvna boja i druge tvari koje su ovako slobodne u cirkulaciji otrovne i opasne. Jedan dio krvne boje promijeni se i uzrokuje žuticu, a dio se može nepromijenjen izlučiti u mokraći pa vidimo da je ova izrazito crvena. Pri tome piroplazme se u krvi brzo umnažaju i same otpuštaju otrovne tvari. Posljedice takvih zbivanja u krvi su gubitak apetita, brzo umaranje, povećana frekvencija bila, mučnina i povraćanje, proljev, često narančaste boje, težak hod, zanošenje zadnjim krajem, često visoka temperatura. Ubrzo, jako je izražena bljedoća,
a moguća je i žutica. 
Ova bolest najčešće je veoma brzog toka ali ako se liječenje započne na vrijeme, obično je uspješno. Od najveće je važnosti da primijetite li neki od navedenih znakova reagirate brzim dolaskom veterinaru. Poboljšanje po početku liječenja biva naglo gotovo kao i pojava bolesti ali pri tome ne treba se prevariti: pas mora mirovati još najmanje jedan mjesec da bi nadoknadio propala crvena krvna tjelešca. Ako ne miruje postoji velika opasnost od oštećenja preopterećenog srca. Na žalost uzročnika bolesti ne možemo iskorijeniti u organizmu bez rizika već ovaj ostaje mirovati u jetri i slezeni pritajen iščekujući pad otpornosti organizma
da bi se ponovno aktivirao i prodro u krvotok. Dakle, mogući su recidivi bolesti koji u pravilu uslijede nakon nekog stresa kao što su preboljenje neke druge bolesti, trudnoća i porod kod kuja, saobraćajna nesreća i druge slične neprilike. 

Prevencija ove bolesti moguća je bilo davanjem lijeka protiv piroplazmoze (koji ipak u nekoj mjeri opterećuje organizam pa tu mjeru ne preporučamo) ili cijepljenjem protiv bolesti ( cjepivo je još za sada slabo pouzdano i
kod nas nedostupno). Druga je mogućnost zaštita od krpelja. Kao način zaštite psa od piroplazmoze izrazito preporučamo taj put jer tako sprečavamo piroplazmozu i ostale bolesti koje krpelj može prenositi ,a te je
bolesti često teže prepoznati nego piroplazmozu, a liječe se duže i s manje uspješnosti nego piroplazmozu.
Na kraju treba spomenuti da krpelj može prenositi i neke bolesti opasne za mačke pa bih zaštitu od krpelja preporučio kao značajnu mjeru zaštite njihovog zdravlja I vlasnicima mačaka koje izlaze iz stana.
O tome kojim sredstvom i kako se je najbolje poslužiti za zaštitu od krpelja posavjetujte se sa veterinarima Vaših ljubimaca. Uz želju da budete sretni upozorenje: krpelja ima čim okopni snijeg: započnite borbu.

No Comments Yet.

Leave a comment